There is always somebody who will do that moment bad

Po hodniku odzvanjao je zvuk lupanja više od pari štikla po podu, čemu je uzrok bio - pakiranje. Nisam se prepustila pakiranju, već sam sjela u meki naslonjač u hodniku, pored malog drvenog stolića. Naslonila sam glavu na naslon, lijevom rukom prolazila sam preko izblijedjele žute boje na zidu, a tenisicama sam kuckala o pod. "Neith, pokreni se!" zaurlala je moja teta, Angela. Zakolutala sam očima: ta žena je doista bila naporna - u većini slučajeva! Nervozno mi je dobacila kovčeg i odjurila dalje niz hodnik. Lijeno sam ustala s negodovanjem i čarolijom kovčeg teleportirala u prizemlje, gdje se začuo glasan tresak.
Živjela sam u velikoj kući s dugim, antipatičnim hodnicima. Nekoć je pripadala nekom poznatom kralju i još uvijek je po zidovima imala slike ranijih kraljeva: kuća puna doživljaja i tko zna što bi se sve moglo otkrititi kada bi netko krenuo kopati. Ali nikoga nisu zanimale takve stvari već godinama, pa se ni ja nisam trudila to promjeniti. Osim toga, da se ima nešto važno naći, već bi se našlo?
"Kao i obično, svi rade za tebe", podrugljivo je rekao Mark, moj "najdraži" brat i san ženske polovice škole. Kao i uvijek, kratka, tamna smeđa kosa bila mu je savršeno zaglađena u bodlje. Nosio je široku majicu na prugice i tamne traperice s zakrpanim uzorcima. Kao i uvijek, na nogama bile su mu tenisice koje su već bile u raspadu, a u ušima su mu bile slušalice mp5 (magic playera 5), iako muzika nije bila trenutno upaljena. "Funny", rekla sam sarkastično lagano ga gurnuvši prema zidu. Naš običaj bio je svađanje i zadirkivanje jedno drugoga, ali zapravo smo se međusobno jako voljeli i uvijek smo štitili jedno drugoga. Bili semo doista slični, ono što je bilo odmah zamjećivo su bile naše - potpuno iste oči! Prodorne i čarobne... U pravim situacijama nježne, a opet se u nekim situacijama mogu pretvoriti u najgori pogled na svijetu. "Di ti je Eric?" nastavio je podrugljivim tonom. "Meni nije nigdje, a općenito vjerojatno doma sprema za Hogwarts. Have problems?" odgovorila sam hladno. Njegov hobi bio je zafrkavanje oko mojih dečki - simpatija, a kada nebih imala nikoga, opet bi on našao nekoga. Najčešće Erica - jedino muško biće u našem društvo. Glavni temelj njegovog ismijavanja. Naravno, ja sam mu vraćala. "Kako to da tvoja mezimica nije došla?" rekla sam praveći grimasu. Pukao je od smijeha, a onda se uputio u prizemlje - tipičan on.

"Neithena!" začula sam Ericov uzvik prije nego što me zagrlio. Mark mi je poslao gadljiv pogled, na što sam mu vratila onaj otrovan. Ericova crna kosa me je poškakljala po čelu - osjetila sam njegov parfem i specifičan miris šampona. "Nedostajao si mi", rekla sam uz osmijeh, bacajući pogled prema Marku - već se pridružio hrpici svojih prijatelja. "I ti si meni", nasmiješio se, naglo mjenjajući temu: "Gdje su Drew i Mar?" "Kako bih ja znala, Drew će sigurno doći minutu prije odlaska, tak da...", rekla sam smijući se, u čemu mi se on pridružio. "Eric! Neith!" začuli smo Mariin veseli usklik, "Što je tako smiješno?" "Ništa", refleksno odgovori Eric još uvijek kroz smijeh. "Jeste vidjeli Drew? Pričala sam s njom prije odlaska, rekla je da ovoga puta neće doći minutu prije polaska. Zapravo, obečala je!" rekla je Marie naslanjajući se na zid. "Jesam i održala sam vjenča... Obečanje! Pardon!" rekla je i sama se trgajući od smijeha na svoju izjavu. Drew i Marie bile su jedine vještice u obitelji, pa su često razgovarale telefonom, spravicom kojom bezjaci komuniciraju. "Nedostajale ste mi", rekla sam zagrlivši ih. "U redu je, krenimo sada u Hogwarts Express ili ćemo zakasniti iako ja nisam kasnila!" nakesila se Drew, povukavši nas za sobom u vlak.

* * *

"Dobra večer svim sudjelonicima ove večere", rekao je Dumbledore veselim tonom, "Kao i svake godine, imamo prvašiće! Ali, prvo ćemo razvrstati jednog novog učenika! Rollon Davis! Rollone, molim te sjedni na onaj stolac!" Dečko kratke, smeđe kose izašao je iz publike, ponsno sjedajući na stolicu. Imao je prkosan pogled, bila sam sigurna da će biti žitatelj baš Slytherina, a klobuk se složio s mnom. Već mi je postao antipatičan. Ne razumijem kako netko može odmah kada sjedne ispred svojih budućih prijatelja napraviti takav prkosan pogled... Zapravo, mnoge ljude ja ne razumijem. "To je sigurno neki kreten", rekao je Eric otvoreno. "i ja tako mislim. Jeste li vidjeli onaj pogled?" pričala sam u isto vrijeme kada su prvašići bivali razvrstani, ne plješćući za svakog debila koji je postao Ravenclaw. "Da... Slytherini... Glupa, umišljena djeca", Marie je značajno zakolutala očima, a ja sam se pridružila. "Sada, kada su svi razvrstani, večera može početi", rekao je Dumbledore, pokretom ruke prebacujući hranu ispred nas. Odmah sam si prelila juhu. Obožavala sam tu juhu, a Drew se u potpunosti s mnom, uzimajući dvije žlice. Samo je Eric odbojno preskočio juhu i odmah prešao na glavno jelo. Začula sam iza sebe neki zluradni smijeh, odmah se stresavši. Nisam mogla, a da se ne okrenem. Da, moje tvrdnje bile su potvrđene. Aurora Monique Misttwist. Uh, najgora osoba koju sam ikada poznavala vjerojatno. Na licu joj je bio onaj zluradni osmijeh koji joj je titrao na licu kada je smislila dobru spačku ili pak - nakon izvedbe te iste. Imala je prodoran pogled, a ja sam joj vratila isti takav, na što se ona još jače nasmijala. "Ne poklanjaj joj poglede, nije vrijedna", šapnuo mi je Eric, na što sam okrenula glavu. Bio je u pravu.

~ Neithena Duchess

Ta dam! Prvi post! I'm proud Za sada ne primamo u likove, možda kasnije budemo. I hope you like it :Đ

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.